18.12.2015.

Skočimiš

20.10.2014.

fucking dank meme

10.08.2014.

mad world (i put dagssons drawings here cos i dunno how to write funny stories)

31.07.2014.

Tabu tema

Nije seks više tabu tema - svi pišu o tome. Svima puna usta snošaja i genitalija i svega ostalog usko vezanog za to.

Sad si edgy ako pišeš o tome kako se neko posrao.

Realno, gdje si još pročitao/la da neko opisuje obavljanje velike nužde? Nigdje, naravno. Zato što je previše.

Evo da probamo.

"Nježno je ubacio vrh svog nabreklog penisa u njezinu toplu vaginu, dok su im se tijela kupala u mjesečevom sjaju."


Zvuči damn right.

"Brzo, ali spretno, je položio guzove na hladnu plastiku wc školjke a fekalije su ubrzo pohitile iz njegovog uskog, dlakavog i znojavog čmara. Sjajna površina školjke je tako ostala umrljana svijetlo smeđom odvratnom masom. "

O tome pričam.

10.07.2014.

"Ponekad treba pustiti da voda sama teče "

Sabaheta Balić je voljela samoću više od bilo čega drugog na svijetu. Ali prije nego li počnete zamišljati inteligentnu djevojku koja voli tekstove Imanuela Kanta i muziku Četa Bejkera, moram vam reći da Sabaheta nije bila takva.

Samoću je voljela jer je neometano mogla uživati u filmovima za odrasle. O da, provodila je sate i sate gledajući blud na ekranu svojega monitora pritome se dodirujući gdje ne treba.

Nije brojala vrhunce jer ih je bilo pregršt - stala bi tek kad joj miris znoja počne gristi nozdrve i oči.

Tako je bilo i danas. Ustala je i otvorila prozor - naga. Nije se bojala da će se pohotni muški pogled spustiti na njezino obnaženo tijelo jer nije bilo bog zna šta lijepo. Zato i jeste provodila ovoliko vremena u onaniji.

A nakon onanije je uslijedio još jedan grijeh - prežderavanje. I to slatkišima. Voćne bombone, karamele, čokoladice i slane grickalice. Sve je to dio procesa Sabahetinog uživanja - ako bi radila samo jedno od ovoga, osjećaj ne bi bio potpun.

Ali danas se desilo nešto čudno. Nabasala je na čudan citat.

"Ponekad treba pustiti da voda sama teče."

"Ponekad treba..."
, šapnula je dok je žvakala karamelu. "Pustiti vodu da teče..."

Spustila je šiku bombone i zurila u ekran.

"Trebam pustiti vodu da teče sama", opet je šapnula. "Da, mislim da ću pustiti vodu da teče sama."

Ustala je i odgegala se vani, u dvorište. Tamo je bila zavezana Vodica, Sabahetin ljubimac. Vodica je iz porodice Muških voda i ima dvije godine, obje je provela sa Sabahetom. Ova ju je voljela beskonačno i bile su zaista bliske.

Čučnula je do prljave lokve i pomazila je.

"Znaš Vodice, život je jebeno čudan. Život ti je, ustvari, kao lezbejka porno glumica koja glumi orgazam. Dobro, nije, ali to je bila najbolja metafora koje sam se mogla sjetiti. Hoću reći, stvari se mijenjaju i stolovi se okreću. Maloprije sam pročitala jedan citat koji kaže kako treba pustiti vodu da sama teče. A ja sam sve vrijeme svoju vodu tjerala da teče. Jerbo to je pravo jebeno moguće ali sva sreća pa sam našla spomenuti citat da mi otvori jebene oči koje su do sada bile začepljene čokoladom i šećerom."

Sabaheta je tada zaplakala. Ali hitro je obrisala suzu rukavom pidžame, zgrabila povodac i zavezala lokvu.

"Idemo. Moram pustiti vodu da sama teče."


***

Rijeka je tekla mirno kad su djevojka i lokva na povocu stigle.

"Vidiš li, Vodice, ovo je tvoj život. Uskoro ćeš teći sama."

Sabaheta se spustila i otkopčala ogrlicu na lokvi. Zatim je ustala i napravila par koraka unazad.

"Idi", šapnula je a suze su tekle niz lice.

Akumulacija tekućine ju je tužno gledala i tiho žuborila.

"Idi, prokleta bila, idi, odlazi, idi, obećala sam sebi da ću pustiti vodu sama da teče i to ću i uraditi, idi vodo, odlazi, teci sama"
, vikala je Sabaheta plačući.

Vodica je uskočila u bistru rijeku i nestala je u par sekundi. Sabaheta je zaplakala jače i sjela u travu. Ali znala je da je postupila dobro. Jer, ponekad doista treba pustiti vodu sama da teče. Zato što postoji mnogo načina da se ta radnja spriječi. I zato što je osoba koja je smislila taj citat znala o čemu priča.

02.06.2014.

shrigley.

26.05.2014.

hooligan!



10.05.2014.

Dan kada je prevario sve.

Slovo doziva sjećanje. Sjećanje doziva emocije. Emocije ga podsjećaju na nju. Nju, ah. Koža mu se ježila od pomisli na djevojku kojoj je dao sve. Srce, tijelo i misli.

Suza je kanula nakon što je uzeo u ruke jedno od starih pisama koje mu je poslala.

"Saberi se, Đuro, mater ti jebem", brisao je suze rukavom.

Ali nije se mogao sabrati. Ne nakon što je pročitao jedan pasus sa starog papira:

"Hoću da ti nabijem debelo drvo duboko među guzove. Nakon toga hoću da te išibam, Đuro. Oh, Đuro, budi moja prostituka, obuci haljinu i pusti me da ti bludničim nad anusom i mošnicama."

Đuro zaplaka jače. Ali opet brzo obrisa suze sa obraza te navuče debeli kaput. Riješio je posjetiti njihovo staro mjesto, Aleju lipa. Sva pisma je zgurao u unutarnji džep kaputa.

Aleja je bila prazna. Tek poneki trag nečijih cipela je ležao u snijegu. Đuro je sjeo na njihovu klupu. Na onu na kojoj su uvijek sjedili skupa.

Dok je čitao, smijao se. To su bila lijepa vremena. Čak je i zima s njom bila ugodna i lijepa. Sve je bilo dražesno. Izvadio je još jedno pismo.

"Nakon što ti razbijem staklenu flašu o glavu, hoću da ti nabijem petu štikle u uho a prst u pakaš. Onda ću ti lizati krv sa lica. Zgrabiću ti skrotum i  igrati se njime kao da je lopta. Đuro, ti si moja pizda."

Pored suza, ovog puta ga je zadesila i erekcija. Jednom šakom je prekrio međunožje a drugom lice. Osjećao se kao najveća stoka na planeti.

Milice, o draga Milice, zašto si se bojala ljubavi koju sam ti želio pružiti? Mogli smo još uvijek uživati u tvojim bolesnim igricama. Bili smo slični, Milice, Bog zna da jesmo. Ali ti si izabrala tako.

Uzeo je još jedno pismo.

"Zamišljam svoje fekalije po tvom licu, Đuro. Zamišljam kako ih ližeš kao da su nešto najljepše na svijetu. Nakon što ih sve pojedeš, udariću te pesnicom u bradu a onda nogom u međunožje. Hoću da ti testisi izađu na usta, skupa sa mojim fekalijama."

Suza više nije bilo ali je erekcija bijesnila. Pogledao je oko sebe. Nije bilo nikoga. Skinuo je kaput. Sišao je sa klupe i čučnuo ispred. Noge su mi bile savijene u koljenu, do prsa, malčice raširene.

Jednom rukom je čuvao pismo a drugom je onanisao.

"Zamišljam svoju ruku duboko u tebi, Đuro. Ti si sada moja lutka. Krpena lutka, Đuro, i mogu te kontrolisati kako hoću, moja ruka je u tebi. Igraj za mene, lutko, igraj, budi blesava i poremećena."

I prije nego li je doživjeo vrhunac, skinuo je pantalone i veš te ih bacio na klupu.

Par sekundi nego li će izbaciti koktel sjećanja i požude iz sebe, Đuro je zaplakao. Pustio je falus. Plakao je kao malo dijete. Čučao je, uplakan, dok je seksualni klimaks pravio marionetu od njegova penisa.

Kada se konačno smirio i otvorio oči, vidio je da je pismo upropastio svojim egzibicionim seksualnim aktom.

"Ah", uzdisao je Đuro.

Ali nevolja se približavala. Nevolja je čopor pasa lutalica. Kada je vođa vidio nagu zadnjicu, potrčao je prema Đuri, zaskočio ga i namještao se za snošaj. Siroti se Đuro pokušavao oteti ali je zvijer bila preteška.

Ubrzo su se i ostali priključili. Jedan mu je pokušavao ubaciti falus u usta, drugi u uho a treći ga je samo lizao.

To je bilo to. Đuru su silovali psi lutalice. Osjećao je odvratno meso u svojoj zadnjici.

Par momenata poslije, Đuro je bio prekriven psećom spermom.

Uskoro je čuo vrisku. Djevojčica sa bakom je bila nekoliko metara dalje od njega i izbezumljeno je vrištala kada ga je vidjela. Baka joj je pokrila oči te su otrčale.

Đuro nije imao snage da ustane i ode. Pustio je pahuljice da ga zakopaju tu, na mjestu koje mu je nekada bilo sveto, a na kojem je upravo bio osramoćen kao nikada do sada.

08.05.2014.

.

If you could banish the fear of death from men’s hearts they wouldn’t live a day. Who would want this nightmare, if not for fear of the next? The shadow of the axe hangs over every joy. Every road ends in death, or worse. Every friendship. Every love. Torment, betrayal, loss, suffering, pain, age, indignity, and hideous lingering illness. All with a single conclusion.… The truth is that that the forms I see have been slowly emptied out. They no longer have any content. They are shapes only. A train, a wall, a world, or a man. A thing dangling in senseless articulation in a howling void. Why would I continue to seek the company of such a thing?

- Mr. White in Cormac McCarthy’s "The Sunset Limited"

07.05.2014.

dagssy does it so well.


Stariji postovi



BROJAČ POSJETA